20 rujna 2007

Šećerna bolest - sladak sam pa šta?

Ovdje bih htio dati svoje iskustvo o tome kako sam otkrio da sam šećeraš, kako sam to prihvatio i što sam poduzeo da mi život bude bolji i sadržajnji prihvaćajući bolest kao pomoć a ne kao nešto što me iz dana u dan uništava.
Prije 5 godina negdje u zimu počeo sam puno mokriti i nevjerovatno puno piti u početku to sam pripisivao upali mokraćnog mjehura jer sam prije bolovao od iste. Nakon nekog vremena primjetio sam da se teže krećem uz stepenice što meni nije bilo svojstveno jer sam bio sportaš i u dobroj kondiciji. Također nakon nekog vremena događalo bi se da mi se magli vid i tako mamo po malo došao sam do zaključka da je možda nešto drugo.
Od simptoma još sam imao suha usta, noću bi se znojio i iako je bila zima ja je nisam osjećao što je za mene bilo čudno jer sam dosta zimomoran tip.
Kako sam malo govorio o tome netko mi je rekao da provjerim da možda nemam šećer. Susjeda mi je predložila da mi ona izmjeri šećer pošto ima aparatić na što sam pristao i u roku 30 sekundi doznao sam da mi je šećer 17 mmol/l. Tada sam pošao u bolnicu gdje su mi na hitnoj izvadili krv utvrdili visok šečer i hospitalizirali me.
U bolnici sam se prvi put susreo sa diabetologom koji mi je rekao da sam šečeraš tipa I i da ću trebati primati inzulin kako bi mogao regulirati razinu šećera u krvi. Za mene je to bio šok međutim zahvaljujući doktorici koja je bila izuzetno ljubazna i koja mi je posvetila određeno vrijeme kako bi me ohrabrila i upoznala sa bolešću to sam primio dosta mirno.
Sa strane mojih prijatelja, poznanika i kolega dolazili su komentari, u dobroj namjeri, nije to ništa to je gospodska bolest i sl., ali ja sam znao da od tada moj život neće biti isti.
U bolnici sam počeo primati intezivnu terapiju 3x brzi inzulin (novo rapid) i 2x spori (inzulatard) jer su rekli da je to najbolja terapija za mene koji sam još relativno mlad (33 g.), upoznali su me s pravilima ishrane i s mnogim drugim stvarima vezano za šećernu bolest (novine, knjige...)
U svakom slučaju najteže mi je bilo da više nesmijem jesti kolače i da moram biti umjeren u jelu i u biti jesti u neka određena vremena. Ali shvatio sam da kod šećerne bolesti NAJBOLJI SI DOKTOR SAM SEBI. Trebam se paziti, poštovati pravila igre i nastojati što rjeđe ih kršiti kako bi sačuvao svoje zdravlje.
Svakako bih rekao da sam vjernik i da me je Bog pomagao kroz to vrijeme tako da sjedne strane prvi put sam se susreo sa ozbiljnom bolešću (tako je bilo za mene), a s druge strane bio sam jako sretan i radostan i gledao sam sve s pozitivne strane što za mene nije bilo svojstveno jer sam dosta pesimističan tip. Isus Krist i Blažena djevica Marija bili su mi u tim momentima bliži nego ikada u životu. U ovom smislu život mi se dosta promjenio tako da sam mogao razmišljati o prioritetima svoga života, ozbiljno uči u molitvu i živjeti dan za danom nastojeći život gledati s pozitivne strane.
Naravno u glavi je bilo masu pitanja, razmišljanja u momentima straha jer o šećernoj bolesti nisam znao baš ništa. Malo po malo otkrivao sam kako mnogi za koje nisam znao imaju šećernu bolest s nekima sam razgovarao, dali su mi svoja iskustava i sigurno to je bilo od pomoći ali na koncu trebalo je vremena da se moj život stabilizira i da uđem u novi ritam života.
Pitanja koja su me interesirala i strašila malo strašila:

  1. Što je to šećerna bolest i koje su posljedice?
  2. Što je to hiperglikemija i kako utječe na mene?
  3. Što je to hypoglikemija i jeli opasna?
  4. Kako najbolje regulirati šećer u krvi?
  5. Što jesti?
  6. Postoje li prirodni načini lječenja šećerne bolesti?
I još niz pitanja na koja ću dati odgovor i svoje vlastito iskustvo kroz ovu web stranicu. Pomoću tražilice na ovoj stranici lako će te doći do onoga što vas bude interesiralo (samo upišite riječ npr. hypoglikemija, zatim u tražilici odredite da pretraži ovu stranicu i nakon toga pritisnite PRETRAGA).

Za sad to je sve - nastavljam uskoro jer želim na ovoj web stranici unjeti podatke koje mogu koristiti šećerašima

Nema komentara: